Oko 10 sati smo otišli na autobus koji nas je čekao ispred škole te smo se zajedno sa svim ostalim školama iz Velike Gorice zaputili u Krašić u Osnovnu školu Kardinal Alojzije Stepinac gdje je bilo organizirano natjecanje.

Domaćini su nas dočekali s kratkom, ali lijepom priredbom te sa sendvičima i sokovima. Malo smo istraživali školu i družili se sve dok u 13 sati nismo počeli s pisanjem ispita.

Nakon testa zaputili smo se u crkvu Presvetog Trojstva u kojoj je i sam Alojzije Stepinac nekada držao svete mise i u kuću u kojoj je proveo svojih posljednjih 8 godina života.

Tamo su nas dočekali župnik Krašića Ivan Vučak i varaždinski biskup Josip Mrzljak, koji je i sam osobno upoznao bl. Alojzija Stepinca kao dječak i ispričao nam razne zgode koje je doživio s njim.

Pričao je i o samom životu bl. Alojzija, o tome kako su ga nakon 5 godina strogog zatvora u Lepoglavi doveli u Krašić u kućni pritvor gdje je i proveo zadnjih 8 godina svoga života, te o tome kako je imao priliku liječiti se u inozemstvu jer je bio jako bolestan, ali on je znao da ako ode, više se neće moći vratiti, pa je svoju smrt dočekao u molitvi, zajedno sa svojim narodom.

Oko 16 sati smo se vratili iz obilaska natrag u školu gdje nas je dočekao ručak.

Još smo se malo družili i čekali proglašenje. Malo poslije 17 sati bili su gotovi rezultati, ali je bila tolika navala da je bilo gotovo nemoguće išta vidjeti. Ali, samo odjednom, netko iz naše ekipe viknuo je: Drugi smoo! 

Iskreno, ne znam jesmo li od sreće više vrištali mi ili profesorica, ali jedno je bilo sigurno: srca su nam bila ispunjena velikiim zadovoljstvom jer se naše učenje i naš trud itekako isplatio. Ipak, nije mala stvar na županijskom natjecanju, od čak 19 jakih ekipa, osvojiti drugo mjesto. Malo kasnije, počeli su sa proglašenjem prva tri mjesta. Bili smo presretni kada smo čuli ime naše škole. Svi smo zajedno, s profesoricom, otišli primiti nagradu dok su nam svi pljeskali.