Djelatnici
RAZREDNA NASTAVA
1. razred
a Iva Zovko / Magdalena Zagorac – PB
b Lidija Šipušić / Monika Buhin – PB
c Nada Vidaković
vb Melita Zagorec, komb. RO
š Ksenija Lučan, komb. RO
2. razred
a Goranka Župetić / Maja Bandalo – PB
b Karmen Zadravec i Barbara Miličević/
Laura Ražov
c Jasna Pletikapa // Zrinka Turčin / Nika
Papeš – PB
vb Martina Baković
š Martina Lovreković Hurčak, komb. RO
3. razred
a Lidija Šeperac
b Željka Petković
c Sandrica Pišković Gojak
vb Melita Zagorec, komb. RO
š Ksenija Lučan, komb. RO
4. razred
a Tina Majić
b Renata Lončar
c Snježana Smolković
vb Ivana Vranić
š Martina Lovreković Hurčak, komb. RO
Glazbena kultura
Željka Kapel
Engleski jezik
Ana Katana
Sanja Mihaliček
Njemački jezik
Andreja Car
Štefica Matić
Vjeronauk
Ružica Brnada
Gordana Jurić
Andreja Dundović
Informatika
Irena Čubra
Dijana Tomašić
Zvonimir Turina
PREDMETNA NASTAVA
Hrvatski jezik
Iva Anić
Ivana Babić
Ema Berger
Ksenija Lažeta
Likovna kultura
Tamara Kordić Mišković
Glazbena kultura
Marina Dean Zebec / Luka Hosu
Engleski jezik
Maja Brodnjak Pavičić
Ines Kajdiž
Ana Katana
Njemački jezik
Andreja Car
Štefica Matić
Matematika
Sanja Đurđek Murković
Marija Kolarek
Goran Stajčić
Priroda, Biologija
Tatjana Dorić
Vesna Godinić
Romana Špehar Krstić
Kemija
Romana Špehar Krstić
Fizika
Leo Kranjec
Povijest
Goranka Crnkoci
Kroaciana Gašparac Domitrović
Geografija
Goranka Crnkoci
Snježana Rak
Tehnička kultura
Viviana Vretenar
Tjelesna i zdravstvena kultura
Robert Pocrnić
Stipe Todorić
Vjeronauk
Ružica Brnada
Gordana Jurić
Informatika
Irena Čubra
Dijana Tomašić
Zvonimir Turina
Viviana Vretenar
RAVNATELJ
Davor Vidović
STRUČNE SURADNICE
psihologinja
Tanja Subotičanec
socijalna pedagoginja
Justina Vukmanić
knjižničarka
Goranka Braim Vlahović
TAJNICA
Petra Mišerić
RAČUNOVODKINJA
Sanja Janković Miloš
TEHNIČKA SLUŽBA
kuhar/ice
Marijana Vukašinec
Ivan Pilatuš
Marija Malunec
Tatjana Mikšić
domari
Ivan Ilijević
Slavko Ilijević
spremačice
Božica Antolović
Verica Štuban
Marija Švrga
Jelena Vukalić
Maja Matković – PŠ Šiljakovina
Ivanka Grđan –PŠ Velika Buna
JURAJ HABDELIĆ
1609. – 1678.
Juraj Habdelić rođen je 17. travnja 1609. u Starom Čiču u bogatoj plemenitaškoj obitelji.
Vjerojatno je pohađao Isusovačku gimnaziju u Zagrebu, jer je 1630. stupio u isusovački red.
Završio je novicijat u Leobenu, a onda studira filozofiju u Grazu.
Radi kao gimnazijski profesor u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu.
Studij teologije završava u Trnavi, a ubrzo brani i doktorat iz filozofije.
1649. postaje rektorom Isusovačkog kolegija u Varaždinu.
Tri godine kasnije vraća se u Zagreb na mjesto propovjednika u Crkvi sv. Marka.
Do kraja života ostaje u Zagrebu gdje obavlja mnoge značajne funkcije u svom isusovačkom redu.
Zagrebačka isusovačka gimnazija njegovom je zaslugom 1669. dobila status akademije i to je začetak Sveučilišta u Zagrebu.
Kao književnik se Habdelić javlja kajkavskom knjigom propovjedi Zrcalo Marijansko 1662. Dictionar iz 1670. prvi je kajkavsko-latinski rječnik, nastao kao priručnik učenicima.
Prvi oca našega Adama greh iz 1674. opsežno je djelo o sedam smrtnih grijeha koje Habdelić uočava kod pripadnika svih slojeva tadašnjeg društva i oštro ih kritizira i ismijava.
Habdelić umire 1678., a 2009. godine slavili smo 400-tu obljetnicu njegova rođenja.
JESTE LI ZNALI ?
- da je pola Habdelićeva života trajao tridesetogodišnji rat(1618.-1648.) koji je započeo kao sukob između protestanata i katolika, ali se pretvorio u opći rat koji je uključivao većinu tadašnje Europe
- da je na njegov imendan, samo 45 godina ranije, rođen veliki dramatičar Wiliam Shakespeare
- da 1664. Novi Amstedam postaje engleski posjed i mijenja ime u New York
- da se tada javljaju gusari/pirati koji pljačkaju brodove oko Kariba
- da je u njegovo vrijeme bila važna modai da je odjeća bila simbol pripadanja određenom društvenom krugu
- da u to doba započinje manufakturna proizvodnja
- da je Habdelić živio u doba velikog potresa u Dubrovniku i urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana
- da je za njegova života izgrađeno 12 drvenih crkvica na području Turopolja
- da su isusovci, kojima je pripadao Habdelić i papa Franjo, danas najbrojniji crkveni red
- da je naša škola sagrađena 1969. godine u doba kad se prvi čovjek spustio na Mjesec, ali se u njoj održavala nastava samo za više razrede, dok su niži razredi bili u susjednoj školi (današnja OŠ Eugena Kvaternika)
- da se naša škola osamostalila 1975. pod nazivom Osnovna škola 10. lipnja, a da je tek 1994. nazvana po Jurju Habdeliću
Rodna kuća
Isusovački red
Sveučilište u Zagrebu
Dictionar, kajkavsko-latinski rječnik
kajkavska knjiga propovjedi Zrcalo Marijansko
Prvi oca našega Adama greh
400-ta obljetnica njegova rođenja
Juraj Habdelić
Leoben
Isusovačka gimnazija
Graz
Rijeka
Varaždin
Zagreb
Crkva Svetog Marka
Zagrebača isusovačka gimnazija
Naša škola
Našu školu lako ćete naći jer se nalazi u centru Velike Gorice, u Školskoj ulici. Jednostavno ju je primijetiti jer su joj vanjski zidovi obojeni u plavo, u boju nebeskog svoda. Zove se Osnovna škola Jurja Habdelića.
Juraj Habedelić je bio poznati isusovac i jezikoslovac te se ujedino smatra i ocem kajkavske književnosti. Rođen je u Starom Čiču (pored Velike Gorice) u jednoj plemenitaškoj obitelji prije 400 godina. Bio je utemeljitelj, predavač i rektor isusovačkog kolegija te je jedan od osnivača Zagrebačkog sveučilišta. Napisao je prvi kajkavsko-latinski riječnik. Jako se ponosimo njime.
Škola ima dvije područne škole, u Velikoj Buni i Šiljakovini. Nastava se odvija u dvije smjene. Škola smo koja iza sebe ima mnogobrojna uspješna natjecanja, počevši od gradske razine, pa sve do državne.
Za naše sretno odrastanje brinu djelatnici škole. Školom odjekuju smijeh i veselje učenika, a po školskom dvorištu trčkaramo kao po zlatnom tepihu od otpalog lišća. Veselimo se svakom novom školskom danu i susretu s prijateljima iz razreda.
Želim pozdraviti sve bivše učitelje i učenike naše škole koji su nam utrli svijetli put kojim mi ponosno danas kročimo.
Paula Skrbin
Gizdavost mladih ljudi
Eto, naša škola nosi ime poznatoga isusovca, poznatoga jezikoslovca te, kažu, oca kajkavske književnosti Jurja Habdelića koji je pred punih četristo godina rođen u našem turopoljskom kraju, u Starom Čiču u plemenitaškoj obitelji. U tom dalekom 17. stoljeću učinio je zaista mnogo: bio je utemeljitelj, predavač i rektor isusovačkoga kolegija, daleke preteče današnjega Zagrebačkoga sveučilišta, napisao je prvi kajkavsko – latinski rječnik, a poznate su i njegove propovjedi, koje piše upravo na kajkavskome narječju kako bi se približio običnome puku i izrekao kritike raznih pojava u različitim slojevima društva.
Meni je posebno zanimljiva i poučna propovijed pod nazivom Gizdost mladeh ljudi u kojoj kaže:
Ako pregledaš vse stališe gospodske i mužke, duhovne i svetske i obojega k tomu spola…ne najdeš nigder tuliko trubelike i koprivja kuliko mladenačke gizdosti…
I doista, bio netko bogat ili siromašan, muško ili žensko i bilo kojega zanimanja ili obrazovanja i danas ga ništa od toga ne sprječava da bude bahat, čini mladenačke ludosti i pogrješke. Stariji i danas misle kako su mladi oholi i puni sebe i kako nemaju nimalo poštovanja prema životnom iskustvu starijih, a pater Habdelić ovako dočarava tu zagonetku mladosti:
Troje dugovanje mi je teško, a četrtoga zavsema ne znam: puta orla vu zraku, puta kače zvrhu zemlje, puta ladje oposred morja i puta človeka vu mladosti.
I danas se , kao i nekad, mlada osoba hoće dokazati, želi mijenjati svijet, braniti prava nedužnih i potlačenih, sve dati za svoje ideale poput puta orla vu zraku, a onda odjednom, želi biti prihvaćena od svojih vršnjaka, iskušati sve što stvarnost nudi i posvećuje se druženjima, užitcima i zabavi poput puta kače zvrhu zemlje iz jedne krajnosti u drugu.
Upornost i dosljednost nisu i danas vrline koje krase mladost. Prije su to nepromišljenost, zanos, nestalnost i nesigurnost pa je put mladoga čovjeka i danas (možda više nego ikad) poput puta ladje oposred morja.
Iz toga proizlaze i česte nesuglasice između odraslih i mladih, kako onda, tako i danas. I prije četristo godina stariji bo opominjali mlade da nešto ne čine, ne pretjeruju te promisle malo prije svojih odluka i činova, a evo kako bi im oni odgovorili:
Naj krmežlivi starci cislo mole, naj hiže čuvaju, naj pri peči hrbet tope, naše je vreme drugo, nam mladost drugač zapoveda.
I još k tome: Kaj je koga za me skrb? Imam ja tuliko pameti da na se skrbeti morem.
Morate priznati: poznato i danas, zar ne?!
Mladi su oduvijek i vrlo povodljivi i dobro je ako odaberu put koji vodi u pravom smjeru i ako im je uzor osoba dobrih osobina i dolična ponašanja, no češće će oni slijediti osobu koja je po svojim osobinama i ponašanju drugačija od drugih i od onoga čemu su ih roditelji učili i tako izabiru puteve koji ih vode u propast, a pritom su sigurni da čine dobro, da znaju što rade i ne dozvoljavaju da im bilo tko „soli pamet“.
To su mladinečki puti, to gizdavi njihovi čini, to pogani prahi kteremi ocem, prijatelom, rodbine, drugem dobročinitelom oči zašprihavaju, a sebe najjače.
Danas je te prašine, koja mladima i njihovim bližnjima može zamagliti pogled, sve više. Mladost danas pruža velike mogućnosti ( kao što su tehnološka dostignuća i razni mediji), ali su i veliki izazovi na tom putu i mnoge skrivene zamke, a droga i alkohol velike su pošasti za današnje mlade ljude jer one mladu osobu guraju u sigurnu propast, a povlače i njihove bližnje.
Istina je da su danas druga vremena, ali se neke vrijednosti nikad ne mijenjaju, a to dokazuju i ova pronicljiva zapažanja našeg Jurja Habdelića.
Marija Kovačić