Pedeset godina!
10. lipnja 2026. u našoj školi boravili su đaci koji su prije pedeset godina krenuli na put školovanja davne školske godine 1976./1977.
Poslijepodne i večer te srijede bili su neopisivi. Divni ljudi! Najljepši osjećaji! Pročitajte nekoliko misli i dojmova bivših učenika naše škole!
Pedeset godina života stalo je u jedno nezaboravno druženje. Voljeli smo se tada, a danas još i više.
Nekada smo bili bezbrižni, puni mladenačke energije i uvjereni da je cijeli život pred nama. Danas ga bolje razumijemo, znamo koliko je dragocjen svaki trenutak, svaki susret i svako prijateljstvo koje je izdržalo test vremena. Zato smo puni zahvalnosti.
Hvala ravnateljici što nam je otvorila vrata naše škole i omogućila da se vratimo uspomenama, tamo gdje je mnogo toga započelo i zato je izbor mjesta susreta pun pogodak. Hvala Lidiji na predivnom dočeku i emocijama koje su ispunile razred. Hvala našoj razrednici na dolasku i ponosu koji osjeća prema generaciji koju je odgajala i pratila na putu odrastanja.
Ova večer bila je više od susreta. Bila je potvrda da zajedno gradimo bolji svijet i da svojim primjerom pokazujemo kakav bi on trebao biti − svijet ispunjen ljubavlju, poštovanjem, prijateljstvom i razumijevanjem. Bog je ljubav i zato Mu od srca hvala za ovu divnu večer, za svaki zagrljaj, osmijeh i iskrenu riječ. Neka nas prati Njegov blagoslov, a nas neka prati želja da se što prije ponovno okupimo, podijelimo nove uspomene i zajedno zaplešemo kao nekad- možda malo sporije, ali s još više želje i radosti u srcu.
Do novog susreta, dragi razrede! Mi smo najbolji!
Mićo
Tak’ je prošlo brzo… k’o u nekom snu. Moraju se slegnuti dojmovi. Ljudi, prekrasni ste! Osjećao sam se k’o da smo jedno. Rijetko kad ostanem bez teksta… sad jesam.
Hvala svima!
Mladen
Meni je bila prelijepa večer. Ekipa ste za svaku pohvalu. Renata, napravila si veliku stvar okupivši nas kao razred. Hvala do neba!
Sve je odlično organizirano, a Lidija i doček u školi bili su pun pogodak. Lidija, veliko hvala!
Prolazak kroz školu vratio je samo najljepše uspomene. Da, slažem se s Višnjom… premalo je bilo vremena da se sa svima ispričamo.
Ponosna sam što sam osam godina provela s ovakvom ekipom u najljepšem razdoblju odrastanja. Postali ste divni, topli, ostvareni i uspješni ljudi.
Kao da se nismo ni rastali. Godine su prošle, ali ona mala djeca u nama uvijek su tu. Hvala vam na predivnoj večeri i druženju! Spomenari uspomene… Šaljem vam svima puno ljubavi…
Očekujem ponovno druženje…
Latifa
