Gizdavost mladih ljudi

Eto, naša škola nosi ime poznatoga isusovca, poznatoga jezikoslovca te, kažu, oca kajkavske književnosti Jurja Habdelića koji je pred punih četristo godina rođen u našem turopoljskom kraju, u Starom Čiču u plemenitaškoj obitelji. U tom dalekom 17. stoljeću učinio je zaista mnogo: bio je utemeljitelj, predavač i rektor isusovačkoga kolegija, daleke preteče današnjega Zagrebačkoga sveučilišta, napisao je prvi kajkavsko – latinski rječnik, a poznate su i njegove propovjedi, koje piše upravo na kajkavskome narječju kako bi se približio običnome puku i izrekao kritike raznih pojava u različitim slojevima društva.

Meni je posebno zanimljiva i poučna propovijed pod nazivom Gizdost mladeh ljudi u kojoj kaže:

Ako pregledaš vse stališe gospodske i mužke, duhovne i svetske i obojega k tomu spola…ne najdeš nigder tuliko trubelike i koprivja kuliko mladenačke gizdosti…

I doista, bio netko bogat ili siromašan, muško ili žensko  i bilo kojega zanimanja ili obrazovanja i danas ga ništa od toga ne sprječava da bude bahat, čini mladenačke ludosti i pogrješke. Stariji i danas misle kako su mladi oholi i puni sebe i kako nemaju nimalo poštovanja prema životnom iskustvu starijih, a pater Habdelić ovako dočarava tu zagonetku mladosti:

Troje dugovanje mi je teško, a četrtoga zavsema ne znam: puta orla vu zraku, puta kače zvrhu zemlje, puta ladje oposred morja i puta človeka vu mladosti.

I danas se , kao i nekad, mlada osoba hoće dokazati, želi mijenjati svijet, braniti prava nedužnih i potlačenih, sve dati za svoje ideale poput puta orla vu zraku, a onda odjednom,  želi biti prihvaćena od svojih vršnjaka, iskušati sve što stvarnost nudi  i posvećuje se druženjima, užitcima i zabavi poput puta kače zvrhu zemlje iz jedne krajnosti u drugu.

Upornost i dosljednost nisu i danas vrline koje krase mladost. Prije su to nepromišljenost, zanos, nestalnost i nesigurnost pa je put mladoga čovjeka i danas (možda više nego ikad) poput puta ladje oposred morja.

Iz toga proizlaze i česte nesuglasice između odraslih i mladih, kako onda, tako i danas. I prije četristo godina stariji bo opominjali mlade da nešto ne čine, ne pretjeruju te promisle malo prije svojih odluka i činova, a evo kako bi im oni odgovorili:

Naj krmežlivi starci cislo mole, naj hiže čuvaju, naj pri peči hrbet tope, naše je vreme drugo, nam mladost drugač zapoveda.

I još k tome: Kaj je koga za me skrb? Imam ja tuliko pameti da na se skrbeti morem.

Morate priznati: poznato i danas, zar ne?!

Mladi su oduvijek i vrlo povodljivi i dobro je ako odaberu put koji vodi u pravom smjeru i ako im je uzor osoba  dobrih osobina i dolična ponašanja, no češće će oni slijediti osobu koja je po svojim osobinama  i ponašanju drugačija od drugih i od onoga čemu su ih roditelji učili i tako izabiru puteve koji ih vode u propast, a pritom su sigurni da čine dobro, da znaju što rade i ne dozvoljavaju da im bilo tko „soli pamet“.

To su mladinečki puti, to gizdavi njihovi čini, to pogani prahi kteremi ocem, prijatelom, rodbine, drugem dobročinitelom oči zašprihavaju, a sebe najjače.

Danas je te prašine, koja  mladima i njihovim bližnjima može zamagliti pogled, sve više. Mladost danas pruža velike mogućnosti ( kao što su tehnološka dostignuća i razni mediji), ali su i veliki izazovi na tom putu i mnoge skrivene zamke, a droga i alkohol velike su pošasti za današnje mlade ljude jer one mladu osobu guraju u sigurnu propast, a povlače i njihove bližnje.

Istina je da su danas druga vremena, ali se neke vrijednosti nikad ne mijenjaju, a to dokazuju i ova pronicljiva zapažanja našeg Jurja Habdelića.

                                                                                           Marija Kovačić