Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

U proteklih mjesec dana oprostili smo se od čak četvorice hrvatskih književnika: Stanislava Femenića, Jože Horvata, Milivoja Slavičeka i Ivana Kušana.

S njihovim tekstovima odrastamo, čitamo ih za lektiru, igramo se, glumimo, recitiramo, plovimo po svjetskim morima ili samo u mašti. I u tim tekstovima oni i dalje žive. ►

Sa Stanislavom Femenićem većina nas se susrela još u dječjem vrtiću  listajući njegove slikovnice ili slušajući uglazbljene pjesmice. Tikva s nosom, Idi pa vidi, Ludi kamen, Puž na ljetovanju zbirke su pjesama i priča u kojima je priroda oko nas u prvom planu i mi u prirodi:

A da je dobar roman osnova dobrog filma, serije ili kazališne predstave, uvjerili smo se gledajući film Koko i duhovi ili TV- seriju Lažeš, Melita! Nedavno smo gledali i predstavu Ljubav ili smrt prema istoimenom Kušanovom romanu.

Prije nekoliko dana rastužila nas je vijest o smrti hrvatskoga pisca Ivana Kušana, autora slavnoga serijala dječjih romana o Koku, ali i mnogih zanimljivih romana za odrasle.

Nama je najpoznatiji po romanima o dječaku Koku, a prvi je objavljen 1956. pod naslovom Uzbuna na Zelenom Vrhu. U tom je romanu prvi put predstavio lik nestašnog dječaka Ratka Milića koji se nije bojao avantura. Romani o Koku postali su nevjerojatno omiljeni među mladim čitateljima, kao i Kušanov roman Lažeš, Melita prema kojemu je snimljena popularna serija.

Prošloga mjeseca uživali smo čitajući Uzbunu na Zelenom Vrhu, napeto iščekujući završetak priče, a isto tako gledajući predstavu Ljubav ili smrt, uprizorenu prema njegovu romanu. Iz lektire smo svi dobili dobre ocjene jer smo ju svi pročitali i oduševljeno sudjelovali u razgovoru na satu lektire.

Ljubav ili smrt mnogima je bila najbolja i najotkačenija predstava na svijetu. Kada je predstava počela, vidjeli smo lik Koka koji čita knjigu, au drugom trenutku Zlatko nam je projurio iza leđa vičući:"Počelo je, počelo je!" Uživjeli smo se u predstavu, a urnebes je nastao za vrijeme razgovora Mikija i Marice:

Nove Kokove avanture čekaju nas u Kušanovim romanima kojih je puna naša školska knjižnica i rado onamo navraćamo.

Ivan Kušan donio nam je mnogo veselja u ovome polugodištu i zato mu želimo reći: "Hvala!"

                                       Ian Kraljević, Petra Kelava, Nina Damjanović, 5.d

Možda niste znali da je Kušan pisao i neku sasvim ozbiljnu prozu, onu za odrasle, no nju vam preporučamo tek kad postanete punoljetni.

Samo tri godine nedostajale su Joži Horvatu da po dugovječnosti „prešiša“ Dragutina Tadijanovića, umro je u 98. godini. Ako čitate njegove biografske podatke: uvijek upada u oči da je Joža, Međimurac, pisao o moru. I to ne Panonskom, već o svim svjetskim morima koja je stvarno preplovio svojim jedrenjakom Besa ili kasnije Modrom lastom.

Javio se slavnom Krleži sa srednjoškolskim romanom Sedmi be, kasnije s njim pokrenuo časopis Republika. Pisao pripovijetke, drame, filmskie scenarij, novinske članke, radiodrame, romane Operacija Stonoga i Waitapu koji su, također u lektiri.

Iako je na moru izgubio oba svoja sina, ipak do kraja života nije odustao od svoje ljubavi prema plovidbi, a u jednoj od svojih knjiga napisao je: 'Živi samo onaj tko za nešto živi!', i uistinu, za njega možemo kazati da je proživio bogat i autentičan život.

Vrijeme je da se događa napokon čovjek vjerojatno je najpoznatija pjesma Milivoja Slavičeka,  pjesnika, esejista, novinara i prevoditelja s poljskog, slovačkog i slovenskog jezika, još jednog autora koji nas je u posljednjih mjesec dana napustio.

Vrijeme je da se događa napokon Čovjek
(a čovjek nije običaj, nego želja, on nije upravitelj, nego prijatelj)
da se događaju njegova težnja i duh
da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost
Vrijeme je da se događa Ljubav
da se događa putovanje
da se događa srž
Vrijeme je da se događa nezapretana patnja
da se ne događa umiranje i trajanje i bodrenje
Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja
da obala bude obala, a ne nepolazak
da cvijeće miriše, da obronci budu obronci, a ne položaji,
da ravnice budu ravnice, a ne posjedi
a vode doista pune tokova
Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta
da prigrlimo Zemlju kao mater
da odabiremo vlakove po volji, stanice po trenutku
da promatramo i čujemo svjetla
da slušamo svoju nevezanost i govor koji nitko ne izgovara.
Vrijeme je da stvaramo teške sonete
vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost,
zakone i cjelovitost
Vrijeme je da pobratimo putanje i život

...Ili još vrijeme nije i nikad neće biti

Vrijeme je da se događa Ljubav i to ljubav s velikim Lj!