preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Login
Tražilica
Google pretraživanje
Internet Školu

Upute za snalaženje

urednica mrežnih stranica:
Goranka Braim Vlahović
jurekove.vijesti@gmail.com
Kalendar
« Prosinac 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Popis udžbenika

za školsku godinu
2020./2021.

O školi

 

 

aša škola

Našu školu lako ćete naći jer se nalazi u centru Velike Gorice, u Školskoj ulici. Jednostavno ju je primijetiti jer su joj vanjski zidovi obojeni u plavo, u boju nebeskog svoda. Zove se Osnovna škola Jurja Habdelića.

Juraj Habedelić je bio poznati isusovac i jezikoslovac te se ujedino smatra i ocem kajkavske književnosti. Rođen je u Starom Čiću (pored Velike Gorice) u jednoj plemenitaškoj obitelji prije 400 godina. Bio je utemeljitelj, predavač i rektor isusovačkog kolegija te je jedan od osnivača Zagrebačkog sveučilišta. Napisao je prvi kajkavsko-latinski riječnik. Jako se ponosimo njime.

Škola ima 713 učenika s dvije područne škole, u Velikoj Buni i Šiljakovini. Nastava se odvija u dvije smjene. Škola smo koja iza sebe ima mnogobrojna uspješna natjecanja, počevši od gradske razine, pa sve do državne iz biologije, tenisa, badmintona, njemačkog jezika te LiDraNa.

Za naše sretno odrastanje brine 70 djelatnika škole. Školom odjekuju smijeh i veselje učenika, a po školskom dvorištu trčkaramo kao po zlatnom tepihu od otpalog lišća. Veselimo se svakom novom školskom danu i susretu s prijateljima iz razreda.

Želim pozdraviti sve bivše učitelje i učenike naše škole koji su nam utrli svijetli put kojim mi ponosno danas kročimo.

 

                                                                                              Paula Skrbin

 


 

izdavost mladih ljudi

Eto, naša škola nosi ime poznatoga isusovca, poznatoga jezikoslovca te, kažu, oca kajkavske književnosti Jurja Habdelića koji je pred punih četristo godina rođen u našem turopoljskom kraju, u Starom Čiču u plemenitaškoj obitelji. U tom dalekom 17. stoljeću učinio je zaista mnogo: bio je utemeljitelj, predavač i rektor isusovačkoga kolegija, daleke preteče današnjega Zagrebačkoga sveučilišta, napisao je prvi kajkavsko – latinski rječnik, a poznate su i njegove propovjedi, koje piše upravo na kajkavskome narječju kako bi se približio običnome puku i izrekao kritike raznih pojava u različitim slojevima društva.

Meni je posebno zanimljiva i poučna propovijed pod nazivom Gizdost mladeh ljudi u kojoj kaže:

„Ako pregledaš vse stališe gospodske i mužke, duhovne i svetske i obojega k tomu spola...ne najdeš nigder tuliko trubelike i koprivja kuliko mladenačke gizdosti...“

I doista, bio netko bogat ili siromašan, muško ili žensko  i bilo kojega zanimanja ili obrazovanja i danas ga ništa od toga ne sprječava da bude bahat, čini mladenačke ludosti i pogrješke. Stariji i danas misle kako su mladi oholi i puni sebe i kako nemaju nimalo poštovanja prema životnom iskustvu starijih, a pater Habdelić ovako dočarava tu zagonetku mladosti:

„Troje dugovanje mi je teško, a četrtoga zavsema ne znam: puta orla vu zraku, puta kače zvrhu zemlje, puta ladje oposred morja i puta človeka vu mladosti.“

I danas se , kao i nekad, mlada osoba hoće dokazati, želi mijenjati svijet, braniti prava nedužnih i potlačenih, sve dati za svoje ideale poput puta orla vu zraku, a onda odjednom,  želi biti prihvaćena od svojih vršnjaka, iskušati sve što stvarnost nudi  i posvećuje se druženjima, užitcima i zabavi poput puta kače zvrhu zemlje iz jedne krajnosti u drugu.

Upornost i dosljednost nisu i danas vrline koje krase mladost. Prije su to nepromišljenost, zanos, nestalnost i nesigurnost pa je put mladoga čovjeka i danas (možda više nego ikad) poput puta ladje oposred morja.

Iz toga proizlaze i česte nesuglasice između odraslih i mladih, kako onda, tako i danas. I prije četristo godina stariji bo opominjali mlade da nešto ne čine, ne pretjeruju te promisle malo prije svojih odluka i činova, a evo kako bi im oni odgovorili:

„Naj krmežlivi starci cislo mole, naj hiže čuvaju, naj pri peči hrbet tope, naše je vreme drugo, nam mladost drugač zapoveda.“

I još k tome: Kaj je koga za me skrb? Imam ja tuliko pameti da na se skrbeti morem.“

Morate priznati: poznato i danas, zar ne?!

Mladi su oduvijek i vrlo povodljivi i dobro je ako odaberu put koji vodi u pravom smjeru i ako im je uzor osoba  dobrih osobina i dolična ponašanja, no češće će oni slijediti osobu koja je po svojim osobinama  i ponašanju drugačija od drugih i od onoga čemu su ih roditelji učili i tako izabiru puteve koji ih vode u propast, a pritom su sigurni da čine dobro, da znaju što rade i ne dozvoljavaju da im bilo tko „soli pamet“.

„To su mladinečki puti, to gizdavi njihovi čini, to pogani prahi kteremi ocem, prijatelom, rodbine, drugem dobročinitelom oči zašprihavaju, a sebe najjače.“

Danas je te prašine, koja  mladima i njihovim bližnjima može zamagliti pogled, sve više. Mladost danas pruža velike mogućnosti ( kao što su tehnološka dostignuća i razni mediji), ali su i veliki izazovi na tom putu i mnoge skrivene zamke, a droga i alkohol velike su pošasti za današnje mlade ljude jer one mladu osobu guraju u sigurnu propast, a povlače i njihove bližnje.

Istina je da su danas druga vremena, ali se neke vrijednosti nikad ne mijenjaju, a to dokazuju i ova pronicljiva zapažanja našeg Jurja Habdelića.

 

                                                     Marija Kovačić

 




preskoči na navigaciju